***
Gospodin Majer me je dočekao, iznenađen,
na ulazu vile,
njegova supruga je nosila ogromni sitar,
udarajući njime o zidove,
i ne znajući šta bi s tim instrumentom.
Promjenjen u licu, morao je sakriti koliko
smo prisni,
a supruga se hvalila, hvalila.
Gospodin Majer priča joj o svim knjigama
koje čita, o muzici koju sluša.
Ne znam otkud mi tolika hrabrost, preciznije
drskost
da joj kažem:
„Gospođo, bolje bi Vam bilo, da imate
vlastiti komad čokolade u džepu!”
***
Moj prijatelj,
vlasnik knjižare u Hajdelbergu,
priča mi o Helderlinu.
Kaže,
zabrinuti prijatelji su pjesnika smjestili u
toranj kod blaženog gospodina Cimera.
Iznosila je pralja iz te sobe korpe pune poezije,
toliko papira, žalila se
dok ga je s rubljem skupljala po sobi jurodivoga.
Neko je ušao u knjižaru,
pa smo prekinuli razgovor.
Šta sam drugo mogla,
nego među knjigama da potražim neku od Helderlina.
Pročitavši par stihova,
pomislih,
da, to su pjesme ostale za nas ljude,
a one što ih pralja baci,
one su možda bile za bogove.
Slika Barbara Honer
